×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 574
prigorjehr-regionalni-portal
Menu

Intervju: Ivica Jakopic

Intervju: Ivica Jakopic


Zelinski kraj poznat je po vrsnim borcima u raznim borilačkim vještinama. Ivica Jakopic jedan je od njih. Dolazi iz Krečavesa, a srednju školu završio je u Svetom Ivanu Zelini. Ima 24 godine i već je punih 9 godina u vodama ultimate fighta, kategorija do 77 kilograma. Osvajač je odličnog drugog mjesta u državi i u combat savateu u borbi protiv svjetskog prvaka Damira Plantića. Odlazi i na FFC Future turnire, zadnji je održan protekle subote 3. svibnja u Opatiji. Za portal Prigorje.hr otkrio je kada se i zašto počeo baviti baš tim sportom prema kojem „obični“ ljudi imaju predrasude, opisao je pripreme pred borbu, osvrnuo se na financijski aspekt borilačkih sportova te brojne druge zanimljivosti.


Gdje i kada se počinješ baviti borilačkim vještinama?
Od prvog dana sam u klubu MMA Sveti Ivan Zelina, sjećam se čak i datuma, 13.3.2006. Sada nastupamo pod Croatian Combat Akademijom jer je glavni menadžer akademije, Dražen Forgač, isto iz Zeline. Kad je potreban veći intenzitet treninga, odlazimo u Zagreb gdje je sjedište te akademije.

Zašto si se počeo baviti ultimate fightom, što te privuklo?
Najviše me privukla činjenica da ovisiš sam o sebi. Bavio sam se nogometom, no nisam htio da me netko zakida jer ako si dobar, ne znači da ćeš uspjeti u momčadskom sportu, ovisiš o treneru, čitavoj ekipi, stoga sam odlučio krenuti nekim drugim putem.

Koje tehnike u slobodnoj borbi postoje i koja ti je najdraža?
Ultimate fight je koncept koji se sastoji od tri faze borbe. Prva je stand up, borba gdje oba protivnika stoje na nogama, druga je klinč (hrvanje), prelazak iz stand up-a na parter i treća je sam parter, borba na podu. Što više tehnika posjeduješ, veća je šansa da pobijediš protivnika. Osobno sam najbolji u stand up-u, kod udaraca koristim i ruke i noge podjednako. Uglavnom me protivnici pokušavaju srušiti upravo zato što imam jak udarac u nogama.

Koliko sati dnevno, odnosno dana u tjednu treniraš?
Sve ovisi o fazi natjecanja, ne možeš u svakom trenutku biti u top formi. Najbolje je tempirati formu, nakon natjecanja smanjim treninge na 3 do 4 puta tjedno i to uglavnom uvježbavanje tehnike i teretani sam. Pred meč treniram svaki dan u tjednu, nerijetko i dva puta dnevno, također ovisno o tome koliko sam odmoran. 

Ukratko opiši jedan svoj trening.
Ni jedan trening nije isti, sve također ovisi o borbama koje me očekuju. Česti su sparing treninzi. Oni predstavljaju neki oblik borbe samo s većim rukavicama, s jednom rundom više nego je predviđeno na natjecanju. Vježbaju se svi navedeni aspekti, od udaraca, hrvanja do borbe na parteru. Budući da ima više segmenata, ima i više trenera i ljudi s kojim sam okružen i koji me pripremaju, a istaknuo bih Dražena Forgača s kojim radim najviše u Zagrebu. S Kristijanom Nokajom treniram stand up i u tome sam puno napredovao. Puno mi pomažu i Bruno Guštović, Tomislav Burec ali i svi ostali dečki iz kluba i zelinskog kraja.

Možeš li za sebe reći da se profesionalno baviš ultimate fightom?
Mogu. Mi borci malo drugačije gledamo na taj aspekt. MMA se jako brzo razvija i prije nekih deset godina u Hrvatskoj je bilo dvadesetak profesionalnih boraca. Amatersko natjecanje nije ni postojalo, dok danas ima jako puno amaterskih boraca i turnira. Mečevi koji se nazivaju profesionalnim ulaze u ukupni skor. Borbe ugovara menadžer koji je ujedno i voditelj kluba.

Koji ti je trenutni skor?
Pet pobjeda i sedam poraza.

Sjećaš li se svojeg prvog meča?
Da, bilo je to s mojih 16 godina, s tim da sam ja imao 74kg, a protivnik 87kg, meč nije ulazio u skor zbog velike razlike u kilaži. Ja sam uskočio na mjesto kolege koji je tjedan dana prije dogovorene borbe slomio ruku i to nakon samo 6 mjeseci treniranja.

Najdraža pobjeda ti je...
U Srbiji protiv Dušana Đakića, inače velike srpske zvijezde i ponajboljeg srpskog borca, tim više što sam ga iznenadio i pobijedio pred njegovom publikom. 

Najteži poraz...
U Slovačkoj protiv njihovog najboljeg borca, baš me pogodio i nakratko „uspavao“, što nije bilo baš ugodno iskustvo.

U borbama, koja je vjerojatnost za neku težu fizičku povredu?
Realno kad sagledam situaciju, više sam ozljeda pretrpio u nogometu nego li u ovom sportu. U borbu nikad ne ulazim nespreman. Osim toga navikneš se na udarce, ponekad i braniš, tako da zasad nisam imao većih ozljeda.

Koliko je bitna „mentalna“ snaga za ovaj sport?
Više nego fizička. Da bi ušao u ring, moraš biti posebno jak u glavi. Uvijek postoji određena doza straha. Ja sam prije borbe hladnokrvan, ponekad i uspavan, što nije baš najbolje ali na taj način umanjujem stres i nervozu.

Prije meča, jesi li upoznat sa „slabim točkama“  protivnika?
Naravno. Ako postoji video, pogledam njegove specijalnosti, no mi se borci uglavnom i osobno poznajemo i znamo gdje je tko jak ili slab pa se borimo u skladu s tim.

Kako izgleda borba protiv momaka koji su ti ujedno i prijatelji?
Kad se boriš protiv nekoga koga poznaješ, čak se više trudiš, daješ maksimum od sebe. Profesionalnost prije svega, meč je meč, poslije nema ljutnje, pobijedi onaj koji je taj tren bolji.

Tko financira mečeve izvan države?
Financira ih organizator, znači smještaj, hranu, put do tamo i samu borbu.

Može li se živjeti od ultimate fight borbi?
U Hrvatskoj ne. Borbe su plaćene jako malo, a ulaže se jako puno truda i vremena. Da bi mogao živjeti od toga, moraš se probiti u Ameriku, na UFC, ali doći do tamo je jako teško.

Kojeg bi borca nazvao najdražim?
Nekad je to bio Mirko Filipović, sada bih istaknuo Ivicu Truščeka koji me fascinira, u 15 dana imao je 3 borbe. Divim mu se na trudu koji ulaže. Od svjetskih boraca najdraži mi je Badr Hari, ima jako privlačan stil borbe.

Što misliš o uzimanju dopinga?
Dopinga ima jako puno, no dosta se šuti o tome. U našoj kategoriji, na ovoj razni čak ni nema doping kontrole, jednostavno se ne provodi. Mislim da nije u interesu ljudima da se provodi jer su na taj način borbe i atraktivnije.

Ima li MMA prednosti nad ostalim sportovima?
Prednost je već istaknuta individualnost. Ovisiš sam o sebi, kad uđeš u ring sve ti je otvoreno, samo trebaš pokazati što znaš.

Znaš li kada ti je sljedeći meč?
Mislim da 6.9. u Opatiji. Postoje četiri FFC Future turnira, za mlade borce koji se imaju priliku pokazati. Pobjednici ta četiri turnira bore se u Zagrebu za Future pobjednika i na kraju potpisuju ugovor za 3 borbe s FFC-om ( Final Fight challenge organizacijom).

Koji je tvoj krajni cilj?
Dokle god sam u sportu da uživam u tome. Ne želim se baviti sportom, a da mi bude teret. Želim davati sve od sebe, da sam zadovoljan i ja i moji menadžeri. Ovime ću se baviti dokle god ću se osjećati spremno.

Želiš li se posebno zahvaliti nekome tko je imao bilo kakav utjecaj na razvoj tvoje karijere u ultimate fightu?
Zahavlio bih se Željku Košćecu, osnovnom pokretaču kluba, menadžeru Draženu Forgaču koji ulaže jako puno vremena i truda u naše pripreme, Kristijanu Nokaju, dobrom prijatelju, dečkima iz kluba zbog uzajamne pomoći i zajedničke sinergije bez koje sigurno ne bih uspio.

Bi li izvan ringa upotrijebio svoje borilačke vještine i u kojoj situaciji?
Da, samo kad bih se osjećao ugroženim i u samoobrani. U slučaju da se u klubu dogodi tučnjava, pokušavam srediti situaciju, pomiriti strane, bez ikakvog fizičkog obračuna. U takvim situacijama može doći do ozbiljnih ozljeda.

Tvoja poruka za kraj?
Onima koji su željni dokazivanja i pokazivanja vještina, vrata kluba su uvijek otvorena. Tu se mogu dokazati u sigurnim uvjetima, a u ni kojem slučaju da to ne pokušavaju na ulici.  (A.Č.)


fotografije: privatni album

 

 

 

na vrh članka