prigorjehr-regionalni-portal
Menu

Intervju: Kristina Smolić Lerš - životna trenerica koja drugima pomaže ostvariti svoje potencijale

Kristina Smolić Lerš dolazi iz malog mjesta pokraj Zadra, a u Sv. Ivanu Zelini živi već osam godina. Certificirani je NLP Savjetnik, NLP Master te Wingwave i Life coach. Diplomirala je Talijanski jezik i književnost te Sociologiju. Bavi se individualnim radom s klijentima, a organizira i grupne radionice.

Ona jest mlada i veoma pozitivna osoba koja u radu s ljudima najviše voli kada im može pomoći. To je ono što je ispunjava kako u poslovnom, tako i u privatnom životu. Coachingom se bavi već tri godine i uistinu voli to što radi. Ostavila je snažan dojam već nakon nekoliko rečenica našeg razgovora. Jasno se vidi da je riječ o ženi sa stavom koja na životne probleme gleda kao na izazove.

„Sve ovisi o tome kako vi gledate na problem. Na vama je hoćete li na problem doista gledati kao na prepreku ili kao na izazov. Ako ćete ga gledati kao prepreku, onda će vam i biti prepreka, a ako ćete ga gledati kao na izazov i prihvatiti ga, uvidjet ćete kako će ubrzo doći neko rješenje. Za svaku životnu situaciju postoji rješenje.“

U daljnjem razgovoru pojasnila nam je čime se bavi, odakle crpi inspiraciju za rad te kako je trčanje postalo njen ritual.

Life coaching

„Life Coaching je proces u kojem trener (coach) pitanjima usmjerava klijenta da sam osvijesti svoje strategije i pronađe rješenje. Pomaže mu koristeći različite coaching metode, a polazeći od pretpostavke da svi ljudi imaju sve resurse u sebi. Coaching podrazumijeva podržavajuću ulogu trenera, ali i klijenta koji je spreman raditi na svojim blokadama, a koji je dobrovoljno potražio podršku stručnjaka. Koristeći razne metode, trener mu pomaže da osvijesti svoje obrasce ponašanja i vjerovanja te da pronađe rješenje svojih problema i definira svoje ciljeve. Isto tako, pomaže klijentu da osvijesti svoje dobre strategije te da ojača već postojeće resurse i oslobodi se svojih blokada.“

Wingwave coaching

„Wingwave coaching je coaching emocija. Osnivači metode su Cora Besser-Siegmund i Harry Siegmund, psiholozi i psihoterapeuti. Namijenjen je osobama koje su nesigurne ili blokirane, pod stresom, strahovima (npr. strah od javnog nastupa) ili panikom, u neravnoteži duha i tijela. To je tehnika koja uklanja emocionalne i mentalne blokade, vodi ka ostvarenju postavljenog cilja, uklanja traume i negativne emocije, donosi osjećaj mira i opuštenosti, potiče motiviranost i kreativnost, učvršćuje osjećaj samopouzdanja.“

Funkcioniranje Wingwawe coachinga

„Prirodno se događa da naš mozak preko noći u REM fazi prerađuje ono što se dogodilo tijekom dana i tako je moguće da se kroz san „regeneriramo“ i kad „nešto prespavamo“, ujutro smo mnogo bistriji i lakše donosimo odluke. Naš mozak tako zapravo razgrađuje negativne emocije i one nas više ne opterećuju. No, u nekim situacijama san nije dovoljan da razgradi nešto što smo u sebi pohranili kao jako negativno i stresno. Takve situacije ostaju u nama kao traume koje se uvijek iznova javljaju. Ukoliko ih zanemarimo, one nažalost neće nestati. Vraćat će se kao bolna sjećanja koja su ostala zatočena u nama. Baš kao što u snu naš mozak dođe u duboku fazu sna -REM fazu, tako u Wingwave coachingu brzim pokretima očiju mozak dovodimo u budnu REM fazu u kojoj se tada razgrađuje negativna emocija ili trauma. Važan dio Wingwave coachinga je i miostatski test – „O ring“ kojim se može na temelju reakcije mišića precizno odrediti stresni uzrok pa tako i daljnji proces coachinga. On je neizostavni alat moga rada.“

U potrazi za višim smislom života promijenila sebe

Nakon što je nekoliko godina radila na području ljudskih resursa, kozmetike i komercijale, sve više ju je počelo zanimati kako fukcionira naša psiha, zašto su neki ljudi uspješniji od drugih, kako možemo mijenjati svoja uvjerenja te kako generalno poboljšati kvalitetu svog života. Na početku nije ni razmišljala o tome kako će ta znanja i vještine poslije koristiti u radu s drugima, tada je bila fokusirana na promjene u vlastitom životu.

„Kako sam pomalo mijenjala obrasce svog ponašanja i svoja uvjerenja, tako su se mijenjale i moje vrijednosti. Posao koji sam radila me nije ispunjavao i stalno sam bila u potrazi za nekim višim „smislom“. Svakodnevno sam čitala, meditirala, odlazila na razne radionice i na kraju se odlučila za Life coach edukaciju, nakon koje je odmah uslijedila i NLP edukacija. Sve to kako bih promijenila sebe. Nakon nekog vremena i nastavka edukacije koja sad već traje više od tri godine, prirodno se dogodio i rad s klijentima. Uslijedile su i grupne radionice.“

Postala Life coach

„U toku edukacije smo jako puno vremena ulagali u vježbanje i ponavljanje s kolegama, kako bi sve naučene tehnike i alate mogli primjeniti poslije. Tada sam osjetila kako me ispunjava rad u kojem osoba nasuprot mene doživljava pozitivnu promjenu, a ja imam taj benefit da sudjelujem u njoj. Nema veće nagrade od one kad vidiš da klijent živi svoju transformaciju. Ne mogu a da ne pomislim da se u tom trenutku svijet barem za nijansu promijeni.“

Inspiraciju za rad crpi iz kvalitetnog druženja s dragim ljudima i obitelji, čitanju stručne literature, meditaciji i trčanju. Otkriva da je često i rad s jednim klijentom sam po sebi inspirativan za onog idućeg koji dolazi i to je najbolji dio njenog posla.

U svoje slobodno vrijeme bavi se trčanjem koje je postalo njen ritual. Nedavno je u Zagrebu održala „Ljetnu trodnevnu radionicu/opuštaonicu. Preferira raditi u manjim grupama jer se tako, kako kaže, može kvalitetno posvetiti svim polaznicima dok vježbaju. Zadovoljna je odazivom i povratnim informacijama polaznika koji su, kako kaže, bili otvoreni i spremni za rad, donijeli korisnu razmjenu iskustava, posebnu energiju, ali i podržavajuću atmosferu. Od polaznika često traži povratnu informaciju jer smatra kako uvijek postoji prostor za poboljšanje. 

Obitelj i prijatelji su joj velika potpora.

„Moji prijatelji su od samog početka bili moja velika potpora i moram priznati da su uvijek bili spremni pomoći sudjelujući u svim mojim vježbama na samom početku. Budući da radim i u Zadru, često posjete moje radionice, a ja im se posebno veselim.“

Idući tjedan počinju antistres radionice koje će se održavati u Zagrebu jednom tjedno za sve one koji se žele opustiti i umanjiti utjecaj stresa na svoje zdravlje. O tome uskoro više informacija na FB stanici: Kristina Smolić Lerš Life and Wingwave Coach.

Više o Kristininom radu možete saznati na službenoj stranici: http://kristinasmoliclers.com/, a cijeli intervju čitajte u novom broju magazina koji izlazi sredinom rujna. [KM; Foto: Kristina Smolić Lerš]

Izvješće s višednevne ekskurzije u Prag

U višednevnoj ekskurziji u Prag sudjelovali su učenici Srednje škole Dragutina Stražimira, u pratnji Andreje Regvat – razrednice 3.P razreda, Tatjane Kralj - razrednice 2.A razreda, Marine Bedeković - razrednice 3.OG1 razreda, Igora Čorkala - razrednika 3.OG2 razreda i Martine Madžarac – zamjenice razrednice 3.P razreda.

Polazak je bio u 5:00 sati 29.6.2017. s parkirališta Vatrogasnog centra u Svetom Ivanu Zelini, a povratak 4.7.2017. u 22:00 na mjesto polaska.

Prvi dan putovanja posjetili su Telč, maleni grad na rijeci Jihlavai u južnoj Moravskoj. Povijesno središte grada je gradski trg koji je jedinstven kompleks duge urbane plaže s dobro očuvanim renesansnim i baroknim kućama s visokim zabatima i arkadama otvorenim prizemljem. Zbog toga je 1992. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Drugi dan proveli su u razgledavanju Praga, glavnog i najvećeg grada Češke te njegovog kulturnog i gospodarskog središta. Prag ima dobro očuvanu srednjovjekovnu gradsku jezgru: Hradčani i Malá Strana na lijevoj obali te Staré Město, Josefov i Nové Město (Stari, Josefov/Židovska četvrt i Novi grad) na desnoj obali Vltave. Od 1992. Stari dio Praga uvršten je u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao divan primjer razvoja europskog grada od 11. do 18. stoljeća.

Treći dan putovanja obišli su grob Dragutina Stražimira na groblju Olšani, čije ime nosi naša Škola. Nakon toga su krenuli prema Kutnoj Hori, gradu na rijeci Vrchlice u Češkoj, u pokrajini u Središnjoj Češkoj, oko 50-ak km istočno od Praga. Povijesni centar grada, uključujući i gotičku crkvu Svete Barbare, zaštitnice rudara, nalazi se na popisu UNESCO-ve Svjetske baštine, gdje su razgledali rudnik srebra.

Posjetili su i slavnu Kosturnicu (Kostnice Sedlec) u Sedlecu. Kosturnica u Sedlecu je katolička kapela Crkve Svih Svetih (Hřbitovní kostel Všech Svatých) koja sadrži kosti između 40.000 do 70.000 pokojnika, od kojih su mnoge kosti dijelom dekoracija i namještaja kapele.

Karlovy Vary, grad i toplice na zapadu Češke, posjetili su četvrti dan putovanja, gdje su razgledali tvornicu stakla Moser i muzej Becherovke. Grad je osnovao car Karlo IV. 1370. godine. Toplice su privlačile europsku aristokraciju sve do Prvog svjetskog rata. U gradu se održava i poznati filmski festival, koji se upravo održavao u vrijeme njihova posjeta.

U glavnom gradu njemačke savezne pokrajine Saske - Dresdenu proveli su peti dan putovanja. Grad je smješten u dolini rijeke Labe. Dresden je jedno od glavnih gradskih središta na istoku Njemačke.

Posljednji dan putovanja pri povratku u Zelinu zaustavili su se u Český-om Krumlov-u, gradu na rijeci Vltavi u češkoj pokrajini Južna Češka. Grad je sagrađen oko dvorca iz 13. st. s gotičkim, renesansnim i baroknim elementima. Izvanredan je primjer malog srednjovjekovnog grada čija je građevinska baština ostala netaknuta zahvaljujući mirnom razvoju tijekom pet stoljeća. Zbog toga je povijesno središte grada 1992. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

[PD; Autori: Andreja Regvat, Martina Madžarac i Tatjana Kralj]

Intervju s Barbarom Črgar, našom domaćom blogericom i zaljubljenicom u putovanja

Barbara Črgar mlada je i znatiželjna autorica i spisateljica gastro i travel bloga Foodiona. Na njenom blogu možete pronaći mnoštvo različitih recepata, uglavnom jednostavnih priprema i sastojaka pripremljenih s puno ljubavi. O putovanjima, hrani i poslu razgovarali smo s Barbarom. Pročitajte što nam je otkrila.

Možeš li nam se za početak ukratko predstaviti? Čime se baviš, što si po struci, koji su ti hobiji i slično?

Moje ime je Barbara Črgar, radim kao Content Marketing Manager u jednom startup-u, a u slobodno vrijeme kuham i putujem. Svoje recepte i putopise objavljujem na svom blogu Foodiona.com. Na blogu se nalaze uglavnom zdravi(ji) recepti bez glutena i putopisi s ponekim videom.

U svoje slobodne vrijeme mnogo putuješ. Dosad si posjetila već 25 gradova u Europi, a bila si i u SAD-u, Aziji i na Karibima. Koje putovanje ti je ostalo u najljepšem sjećanju i zašto?

Svako putovanje je za mene bilo jedinstveno. Čak i gradovi u koje sam putovala po nekoliko puta, svaki put su na mene ostavili novi i drugačiji dojam. U najljepšem sjećanju su mi svakako ostala daleka putovanja koja sam planirala i veselila im se mjesecima unaprijed. Zemlja koja me doslovno oborila s nogu je Kambodža i nadam se da ću se tamo vratiti nekad u budućnosti.

Možeš li nam reći nešto više o putovanju u Kubu?

Moje zadnje veliko putovanje je bila Kuba. Na putovanje smo se (ja i moja bolja polovica) odlučili dosta spontano. Prošlo ljeto dok smo šetali do plaže zaključili smo kako bi bilo zgodno da odemo posjetiti Kubu dok je još „takva kakva je“. I ubrzo smo našli jeftine avionske karte te je planiranje puta krenulo. Na Kubi smo bili 14 dana i odvozili smo preko 2000 km. Rentali smo auto, obišli gradove i mjesta: Havana, Vinales, Bay of Pigs, Trinidad, Santa Clara i Varadero. Kuba me je oduševila u jednom pogledu. Tamo nema kriminala, ne morate se bojati za svoju foto opremu ili novac, ljudi su ljubazni i pristupačni, priroda je prekrasna, a hrana je organska i netretirana. S druge strane, ljudi nemaju gotovo nikakve slobode, ne mogu putovati izvan Kube i puna je siromaštva i neimaštine. Dijelovi Central Havane i sela izgledaju zastrašujuće siromašno i bijedno. Taj dio Kube mi se nikako nije svidio. Ali mi je drago da sam vidjela i to lice Kube, tako barem znam više cijeniti ono što imam ovdje. A to je sloboda! Sloboda kretanja i mišljenja, za što Kubanci, nažalost, ne znaju.

Kako uspijevaš uskladiti posao i putovanja?

Za daleka putovanja najčešće koristim godišnji, za europska iskoristim vikende ili neke spajalice. Također, imam sreće da radim u digitalnom marketingu i sa direktorom i timom koji ima razumijevanja pa često mogu raditi remote. Tako je npr. sada bilo u Rimu. Preko dana sam radila, a navečer razgledavala grad.

Koja tri grada ili mjesta prema tvom mišljenju trebamo svakako posjetiti?

Moja najdraža tri grada su:

Havana – fenomenalna povijest i velike društvene i socijalne različitosti. Osim toga, gdje god da pogledate u Havani svaki kutak je savršena fotografija koja govori više od 1000 riječi!

Siem Reap – ovdje se nalazi Angkor wat, jedno od 7 svjetskih čuda i najveći vjerski kompleks na svijetu. Probuditi se u 5 ujutro i čekati izlazak sunca koje konačno prikaže ovaj veličanstveni kompleks nešto je što nećete nikada zaboraviti.

Rim – ovaj grad je vjerojatno kod 99% putnika pri samom vrhu, tako je i meni. Rim je prekrasan i veličanstven. Antička povijest i naravno gellato su me oduševili.

Osim što putuješ, i kuhaš. Odakle ljubav prema kuhanju, što najviše voliš kuhati ili spremati za jelo?

Kuham oduvijek! Otkako sam bila mala stalno sam gledala mamu kako s ljubavlju priprema fina jela. I mislila sam si „ja hoću kuhati tako fino kao moja mama“. Mislim da imam još puno za učiti od mame i zahvalna sam joj jer mi je usadila tu ljubav prema hrani i pripremi hrane. Najviše volim raditi tijesta i to prhko tijesto. Tako da na blogu možete pronaći recepte za galette, pite i slična jela s prhkim tijestom.

Koje ti je najdraže jelo koje si pripremila?

Hm, teško mi je odabrati najdraže jelo. Mislim da je to bilo koje jelo s borovnicama. Borovnice su mi omiljeno voće i obožavam ih koristiti u receptima s kolačima.

Imaš i vlastiti blog. Kako to da si ga pokrenula? Možeš li nam ukratko opisati kako izgleda tvoj dan kao blogerice.

Blog sam pokrenula prije više od 2 i pol godine, na nagovor dragog. Iskreno, do tada nisam ni znala što je to bloganje. I mislila sam da je to za geekove! :) Hehe! Onda sam počela istraživati, otkrila sam fotografiju, zatim video i tako sve nekako ide svojim tokom zadnje dvije i pol godine.

Jedan dan u životu blogerice, hm, ajmo reći da govorim o suboti (jer preko tjedna sam uglavnom zauzeta poslom i drugim obavezama). Subotom razmišljam što bih mogla kuhati, tražim inspiraciju na internetu. Kad odlučim i pripremim jelo, slijedi food styling, a zatim fotkanje hrane. Food stayling je kreativni proces i oduzima dosta vremena i promišljanja. Fotografiju zatim uređujem. Pišem blog i recept i objavim taj novi recept na svojim društvenim mrežama. Rekla bih da je bloganje dosta kompleksan i zahtjevan hobi. Food bloger je kuhar, fotograf, lektor, urednik, content i community manager – sve u jednom. Ali, ako nešto volite onda nije teško! Veselim se svakom slobodnom vremenu i oblačenju svoje najdraže pregače! [KM; Foto: Barbara Črgar]

 

Otvorena nova trgovina obuće "AnnaBela" u Zelini

Danas je u Svetom Ivanu Zelini svečano otvorena nova trgovina obuće „AnnaBela“ vlasnice Ana-Marije Antolković. Trgovina se nalazi na adresi Vladimira Nazora 32e, na prostoru bivše trgovine obućom „Borovo“.

Trgovina nudi raznolik izbor obuće za muškarce, žene i djecu. Počevši od elegancije, udobnosti pa sve do sportske obuće. Osim obuće, u trgovini možete pronaći velik izbor modnih dodataka za žene, muškarce i djecu, poput elegantih torbi, satova kao i velik izbor sportske odjeće najpoznatijih svjetskih brendova (Nike, Umbro i drugi).

Otvorenje su posjetili brojni Zelinčani i Zelinčanke koji nisu krili oduševljenje otvorenjem nove trgovine. Tako nam je Helena Černetić kazala kako joj je iznimno drago što je trgovina otvorena te nadodala: „Veseli me što u trgovini možemo pronaći velik izbor ženske obuće i torbi po povoljnim cijenama. Kupila sam odlične i udobne sandale za ljeto. Osim toga, prostor je zaista prekrasno uređen, a vlasnici su se stvarno potrudili i organizirali jako lijepo otvorenje.“

Posjetite i vi novootvorenu trgovinu obuće i pronađite svršeni par cipela za sebe. [KM; foto: KM]

Održan 7. memorijal Stjepana Zereca-Steve

U nedjelju, 30. travnja u kamenolomu u Donjem Orešju, Lovačko društvo ''Srnjak'', lovne jedinice ''Vrtače'' i ''Zelina'' održali su gađanje i provjeru pušaka risanica. Također je u organizaciji L. J. ''Vrtače'' održan i 7. memorijal Stjepana Zereca Steve u gađanju na lovačke mete puškom risanicom.

Poredak najboljih je bio slijedeći:

1. Zoran Zerec

2. Ivan Frljak

3. Krešimir Kralj [PD; Foto: IK]

Projektni dan Dječjeg vrtića "Proljeće"

Jučer je u prostorijama Dječjeg vrtića „Proljeće“ održan projektni dan u sklopu kojega su svi zainteresirani posjetitelji imali priliku vidjeti maštovite radove vrijednih ruku mališana i njihovih odgojiteljica koji su nastali tijekom čitave godine.

Radovi i aktivnosti kojima su se djeca bavila tijekom godine, oduševila su mnoge roditelje, djedove i bake, kao i ostale posjetitelje. U prezentaciji svojih radova sudjelovalo je devet odgojnih skupina. Tako su „Mišići“ u suradnji s odgojiteljicama Šteficom Ferenčak i Snježanom Grošinić zaista iznenadili okupljene prikazavši im utrku puževa koja nas je pomalo podsjetila na onu utrku iz crtanog filma Turbo.

Ni u odgojnoj skupini „Loptice“ maštovitosti nije nedostajalo. Odgojiteljice Jelena Matijašević i Klaudija Klaus Bađun posjetiteljima su predstavile godišnja doba i životinje u njima. Djeca su uživala u igri promatrajući mrave i ribice, a roditelji su se vrlo rado odazvali dječjim aktivnostima.

U odgojnoj skupini „Patkice“ posjetitelji su imali priliku vidjeti „Zelinu nekad i danas“, nošnje i običaje koje su karakteristični za naš grad. Odgojiteljice Darinka Bičak i Petra Kavić rado su prezentirala njihov rad, a djeca su uživala u brojnim aktivnostima.

„Točkice“ su okupljenima prikazale „Cvijeće oko nas“ u suradnji s odgojiteljicama Lidijom Fot i Snježanom Biršl, a „Pčelice“ su u suradnji s odgojiteljicama Dragicom Kamenarić i Renatom Košćec pokazale kako drvo može biti materijal u igri stvaranja.

Kako sade, njeguju i istražuju bilje pokazala su nam djeca iz odgojne skupine „Ribice“ na čelu s odgojiteljicama Marinom Hasan i Ivom Kamenarić. „Zečići“ su danas postali „medvjedići“ i pokazali okupljenima „pravi“ medvjeđi brlog kojeg su izradili u suradnji s odgojiteljicama Andreom Kavić i Ljerkom Čukelj.

„Miffinsi" su svima javili da će 27. 4. St. George's day će slaviti. U tom slavlju zajedno s odgojiteljicama Vidom Kos i Sandrom Tutek ugostili su profesoricu engleskog jezika Jasminu Tomić. „Leptirići“ su okupljenima predstavili okuse, boje i zvuke našeg kraja. Tako se u njihovoj skupini uživalo uz domaće okuse i prigodnu pjesmu koju im je priredila Udruga umirovljenika Sveti Ivan Zelina.

Vrtić je posjetio i gradonačelnik Svetog Ivana Zeline, Hrvoje Košćec, predsjednica Udruge Srce, Đurđa Penava te članovi udruge, ravanteljica OŠ Ksavera Šandora Đalskog, Branka Dananić, ravnateljica Dječjeg vrtića „Tintilinić“, Maja Dananić te brojni roditelji i ostali posjetitelji kojima su uručeni i simbolični pokloni.

Ravnateljica vrtića Grozdana Hunjek s veseljem je govorila o radu odgojnih skupina i njihovim aktivnostima. Projektni dan odvijao se i u područnom objektu u Nespešu, u skupinama „Sove“ i „Ptičice“, na temu „Zdrava hrana“, a posjetili su ga i članovi Udruge Srce kao i mnoge ravnateljice iz drugih vrtića.

Na kraju projektnog dana, Dječji vrtić „Proljeće“ poslao nam je veliku poruku koja glasi: „Šaljemo poruku čitavome svijetu. Učinimo sve da spasimo planetu.“ [KM; Foto: KM]

 

Gulašijada u Svetoj Heleni

Sveta Helena vas poziva na druženje i natjecanje u kuhanju gulaša pod nazivom „Gulašijada“ koje će se održati u subotu 29. travnja 2017. godine ispred vatrogasnog doma u Svetoj Heleni s početkom u 11 sati.

Na natjecanje se ekipe mogu prijaviti najkasnije do 29. travnja u 11 sati, a kotizacija po ekipi iznosi 100 kuna. Svaka ekipa može imati najviše pet, a najmanje tri člana. Uz to, svaka ekipa ima na raspolaganju tri sata za kuhanje gulaša, a za najbolje tri ekipe osigurane su vrijedne nagrade.

Nakon ocjene gulaša i proglašenja pobjednika, slijedi podjela nagrada te nastavak druženja do ranih jutarnjih sati uz Laganini bend. [PD; Foto: Slavko Luk]

Mali vitezovi Zelingradski u dječjem vrtiću "Proljeće"

Kako se nekada davno živjelo na Zelingradu, klince i klinceze iz grupe „Leptirići“ u dječjem vrtiću „Proljeće“ upoznale su tete Romana Mačković i Martina Findrik iz Muzeja Sveti Ivan Zelina. Nakon što su djeca u sklopu projekta „Volim svoj grad, zelenu Zelinu“, prošle godine posjetila gradski muzej, prošli su im tjedan došle u posjet tete Romana i Martina.

Pripremajući se za njihov posjet, djeca su sa svojim odgojiteljicama Zdenkom i Ljiljanom izradila maketu dvorca, slušala renesansnu glazbu, pričala priče o vitezovima i princezama, listala enciklopedije i slikovnice. Kroz priču „Život u dvorcu Zelingrad“ i igru, djeca su usvajala vrijednosti poput: znanja, odgovornosti, kreativnosti, identiteta. Na kraju druženja, djeca su imenovana u male vitezove Zelingradske. [RB; Foto: RB]

Rasplesana atmosfera u Svetom Ivanu Zelini

U Svetom Ivanu Zelini ovaj se tjedan plesalo. U utorak i četvrtak plesni su parovi imali priliku učiti prve plesne korake uz ritmove Disco foxa i Engleskog valcera u opuštenoj i veseloj atmosferi.

Voditelji Plesne škole Lujo pokazali su sudionicima osnovne korake i vlastito umijeće plesanja, a svi zainteresirani im se još uvijek mogu pridružiti na tečajevima koji se održavaju svakog utorka i četvrtka od 19 sati u dvorani "Ivana". [KM; foto: KM]

Kreativnoj obitelji Matijašević uručene saonice

Danas su u prostoru Turističke zajednice u Svetom Ivanu Zelini obitelji Matijašević uručene saonice kao nagrada za izradu najljepšeg zelinskog snjegovića.

Prisjetimo se, TZG Sveti Ivan Zelina objavila je nagradni natječaj „Najljepši zelinski snjegović“ na koji je pristiglo mnoštvo snježnih fotografija, a pobjednikom je proglašena fotografija Jelene Matijašević koja je osvojila najveći broj like-ova na Facebook stranici TZG-a.

Stoga je danas direktorica Turističke zajednice, Marinka Zubčić, čestitala pobjednicima natječaja i uručila saonice u kojima će obitelj moći uživati iduće zime.

„Mama je došla na ideju da izradimo snjegovića i bilo nam je jako zanimljivo. Najprije smo napravili snježne grude, a kasnije smo tata i ja napravili sjedala. Snjegović je na kraju bio jako velik, a pomogli su nam i prijatelji Dananići,“ - otkrila nam je Hanna Matijašević.

Nagrada je članove obitelji Matijašević veoma razveselila, a vjerujemo da će nas i iduće godine iznenaditi s još kojim zanimljivim snjegovićem. [KM; foto: KM]